Srednjoškolski siledžija

Rijetka vrsta majmuna koja funkcioniše isključivo u čoporu. Usljed nedostatka sposobnosti da sklopi prostu rečenicu, svoje duhovno utočište je pronašao u dosađivanju intelektualno nadmoćnijim pojedincima. Lako se može prepoznati: steroidima napumpana, asimetrična masa, glave poput kakve klade ili tučka za kačamak, zatim tupog, junećeg pogleda koji ne odaje utisak uračunljivog bića. Za njega govore da je "dobar momak", drugarice ovčice ga vole i kikoću se tokom njegovih egzibicija. Uzriječica mu je: "Ostroga mi!". Ako je musliman, nema uzriječicu. Žrtve hrabro i "muški" bira - neuhranjene, bolešljive pojedince koje nema ko da brani. U pitanju su obično rokeri, odlikaši, nadarena djeca, siročad i invalidi. Žrtve se brane dostojanstvenim ignorisanjem ili ismijavanjem pomenute budale (koja po pravilu ne biva svjesna kakva je majmunčina ispao). Nakon završene (ili, često, nezavršene) srednje škole, vođa čopora se zapošljava kao vozač govnare, diler heroina, a ako je "tajov sin" - čak i kao debil u tatinoj firmi. U svakom slučaju on više nema ono što je njegovom životu davalo jedini smisao - popularnost, i samo mu preostaje da do kraja života žali za davnim danima kad je mogao do mile volje da bude ono što jeste - priprosta majmunčina.