
Mi smo takav narod da bismo i govno iz inata pojeli. I to sa apetitom. Inat nam je nacionalno obeležje, nešto čime se uvek i svuda dičimo. Iako nema ko nas zbog toga nije izjebao, mi očito volimo i da se trtimo i da nas trte.
" Nema veze što mi ne možemo u inostranstvo. Zatvorićemo i mi svoje granice, pa neće ni oni moći da dođu kod nas." ( iz Miloševićevog govora nakon uvođenja "ničim izazvanih sankcija" Srbiji)
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.