
Roštilj, kotlić, ražanj
1. Roštilj - najpopularnija i najlakša disciplina. Može bilo gde, u dvorištu, u prirodi, pa čak i na terasi. Takmičari su manje potkovani kulinarskim umećem, a više veštinama baratanja kuhinjskim priborom i brzinom reagovanja (da ne izgori). Komplikovanije verzije su krilca i krmenadle, dok su ćevapi i kobasice najprostije i najbrže varijante.
2. Kotlić - umeće vrsnih majstora kulinarstva. Bilo da se radi o gulašu, zečjem paprikašu ili ribljoj čorbi, ova disciplina zahteva pre svega talenat, pravilno doziranje glavnih sastojaka, začina i dodataka, upravljanje jačinom vatre i na kraju strpljenje dok ne bude gotovo. Najadekvatniji ambijent za kotlić je obala reke, ali može i vinograd, šumski proplanak pa i dvorište.
3. Ražanj - sa stanovišta pripreme najteža disciplina. Ukoliko u pripremi ne učestvuje profesionalni mesar ili makar deda Andrija, koji iza sebe ima pola miliona zaklanih prasića, jagnjića i pilića, čitav proces može da se iskomplikuje. Meso mora dobro da se osoli da ne ostane neslano. Što se tiče tehnika pečenja, održavanje vatre je komplikovano kao i kod kotlića, a potrebno je i veće strpljenje. Najadekvatniji ambijent je u seoskom dvorištu, mada svaki ozbiljan domaćin ima ozidanu furunu za pečenje i za njega je to čisto gubljenje vremena.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
može +
Dobraaaa + :))
Prilično dobro +