
Nema povratka. Sada ideš napred jer znaš da je nemoguće vratiti se tamo odakle si otišao, uveren da nikada nećeš poželeti da se vratiš, da nikada nećeš zažaliti. Ideš napred svojevoljno, odlučno, raskrstio si, rešio. Ali, ne možeš da se ne osvrneš. Tehnikom neosvrtanja još nisi ovladao (što ne znači da nećeš - za sada je dovoljno što si srušio mostove). Znači, osvrćeš se da sagledaš poslednji put provalije iza sebe i pitaš se, ne bez čuđenja, ne bez bola, ne bez gubljenja daha - gde si, u kojoj tački, u kom trenutku sjebao svoj život.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Malo ti je depra defka:( Al' svi smo depresivni ujutru, evo ti ga+
Pa, nešto me je napustio optimizam. Hvala.
Srušiti mostove, ali ne zatvoriti to poglavlje života guzicom. +
Е и мене лоло.
Није лоше,+
Лепо писаније, слаб скор.
+
ne pitam se... nego tačno znam gde je ta tačka i koji je to most+
+, demotivaciona...al' sad nema nazad!