
Dve građevine koje se mogu naći u mnogim srpskim dvorištima. Stara kuća je prosta prizemna građevina u kojoj žive baba i deda. Nova kuća je veća znatno od stare, nedovršena, neomalterisana i u njoj živi mlađi deo porodice. Vremenom nova kuća se sve više sređuje i budži, a stara postaje oronula i nakon dedine i babine smrti se ruši ili se sređuje kako bi se u nju uselili ćale i keva kad im sin dovede snajku u kuću. I tako se sve pare ulažu u novu kuću (i staru kako bi se sredila za stanovanje ćaleta i keve kad se sin oženi) a onda se desi neko sranje kao npr. zemljotres i sjebe ti u sekundi jedinu nekretninu koju poseduješ i u koju su generacije ulagale.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
made in KV?