
Ni jeb'o ni jeban, ni jare ni pare, ni babin ni dedin. Kad u novogodišnjoj noći ubiješ Boga u sebi, a za reprizu i đavola. Odricanje od starog života i navika, četvoropromilni restart svim i svačim što u osnovi sadrži atome ugljenika i OH grupu. Prva tri dana mamurluka ne pamtiš. Onda četvrti dan tripuješ da ti je glava lopta, a igra Barsa. 500 dodira nogom u 90 min.! Petog dana napokon artikulišeš dva zvuka i sjedinjuješ svoj jing sa jangom hiljada prasića pa skupa lebdite izvan utrnulih tijela. Šestog dana avanturistički napuštaš sobu. Svi te ljube i nešto poručuju, na stolu prasetina i ruske kape sa nevjerovatno puno kokosa. Mnogo je razloga da se osjetiš ponovo rođen i da taj 7. januar pamtiš kao najbolji rođendan ikad... ma koji datum da piše na ličnoj.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.