Prijava
  1.    

    Što krupnija zverka padne, veća šlajmara se poteže

    Teško gujcu pokrenuti, teže nego neku opaku boleštinu preležati, a opet svako nešto hoće, bez mnogo znojenja iste, mnogo i odmah. E, ne'š, kOlega, ne ide to baš tako! U mračnom procepu između tromosti guzice i apetita iste žive nelagoda i strah. Kurva život kad-tad čoveka opiči čamuganskom palijom po čekrli-čelenci, čisto iz kaprica da mu dokaže da baš i nije "najlepše i najpametnije oko mamino, tatin Dejo Savićević, đedov Živojin Mišić (a ne neki od onih črvenih izdajnika šjeme im se zatrlo!), i babin sudija i prešjednik mesne zajednice". Gde je teskoba gorivo, tu su ventil bes i mržnja. A kako lakše se rešiti toga, nego opljuvati na ono što čovek nije, a hteo bi da jeste. Kod Srba je to bar narocki recepat i psihoterapija vascele populacije. Repetiraj šlajmaru k'o da papovkom ciljaš Čampija, zaškilji na ono oko sumnje i prezira da iskalibrišeš snajper i opleti, šta on misli da je tu nešto bolji od tebe! Pu!

    Gled'o sam na televizoru neku emisiju, jeb'o majku onaj pravi Ronaldo k'o tovljeno kezme... Nu, nu, biri, biri, dođi Ronaldo, mali Ronaldo, na klip šećerca, oć, oć.

    Jebiga, naiđu sjebana vremena svakom, nemoj čoveka osuđivati, pritisak javnosti, kurve, kokaniđa, uostalom šta ti znaš o njemu, ipak je on bio Tito u svoje doba. Prekrsti se, praviću se da nisam čuo, i cuclaj to pivo kad ti je Bog dao.

    Šta'e sporno?! Ja kad sam u svoje vreme ganj'o lopte, zvali me Stevo Metak. Ali bio jeben... voleo popiti, male ganjati, pobiti se... a mog'o sam glat u Zvezdi igrati, ljudi me iz Beograda dolazili gledati, pitaj ćaću svog.

    Aj ne seri, taj čovek je moj stric, tvoj prvi komšija, koji je studirao u Beogradu, ali si bio nacuclan k'o čep pa si pao na zajebanciju mog budale oca i njegovog kuma da je stric predsednik Crvene Zvezde. A što se tiče talenata, i za asfaltinu Selmu sa Arizone su govorili da će biti nova Brena, a sad za pet evra peva na kurac samostalnih autoprevoznika umesto u mikrofon. Od ljudi i mesta se može pobeći, ali od onog što ti je u krvi niko nije uspeo. Može pivo?

    More! E, bila jesen 82-ge, taman pred odlazak u armiju, ček, ili bi posle armije... e, da ga jebem... :rukom briše rosu sa pivske flaše, nateže pivo, dok mu jabučica titra: Čoveče, kraj utakmice za kvalifikaciju u kup SFRJ, s leva pas na mene, primim je na grudi, tap, volej, tap u rašlje. Publika na stadionu u Pelagićevu na noge, tribina od dasaka, hoće daske da se pokidaju, nešto dece spada sa drveća od euforije, druga polovina mi nudi što majke i što tetke samo da im dam dres, devetku, posle meča... e, al' su to vremena bila... :klok, klok, klok: DOBRRRAAA PIVA!... Baš se Ronaldo udeblj'o...