Jebiga, tako me moji vaspitali kad sam bio mali. Često su mi govorili da makar iz kurtoazije pitam čoveka "Kako si?" i "Šta radiš?", sad mi je prešlo u naviku pa ponekad to i nesvesno uradim, ne slušavši povratnu informaciju.
- Gde si Joco, šta radiš, kako si?
- Evo pakovao stvari za sutra, idem na operaciju plućne maramice.
- Što tako krkljaš dok pričaš, jesi li išao kod lekara?
- Pa kažem ti, idem sutra na operaciju plućne maramice.
- Au, ti ga baš najebao. Drugo, šta radiš?
- Jebem radoznale.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ma kakav -
Opustio si perce, sve lakše i lepršavije pišeš :)
Ranije sam po tri bez problema, sad to ide malo teze. :)
i skontao si da ti ove duže idu bolje :)
+
I njih sam jedno vreme, ali ne da mi inspiracija da nastavim tim tempom.