Oni neopravdani strahovi koje vučemo od malih nogu, gdje god mi bili.
Primjer 1: Student, provincijalac, u velikom gradu. Grmi. On trči kući da iskljući rernu, toster, i aparat za šišanje, da mu isti ne bi izgorjeli od udara groma.
Primjer 2: Porodica traži stan, ali neće visoko, da nebi mali Milojko pao sa balkona. Vjerovatno je otac Milutin jednom otresao sa neke visoke trešnje.
