
Oni neopravdani strahovi koje vučemo od malih nogu, gdje god mi bili.
Primjer 1: Student, provincijalac, u velikom gradu. Grmi. On trči kući da iskljući rernu, toster, i aparat za šišanje, da mu isti ne bi izgorjeli od udara groma.
Primjer 2: Porodica traži stan, ali neće visoko, da nebi mali Milojko pao sa balkona. Vjerovatno je otac Milutin jednom otresao sa neke visoke trešnje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.