
Čovek velike snage, ili izuzetno žilav i izdržljiv lik. Prirodno jak.
Posle devedesetih, sve je više ovakvih. Ne zbog mutacije od bombardovanja, nego zbog nečeg jednostavnijeg - vožnje autobusom. Ko je devedesetih studirao u Beogradu, a putovao iz provincije, jako dobro zna o čemu pričam. Polasci stare dobre Laste razređeni na trećinu. Januar, ciča zima, nas 250 na stanici čeka bus od 15.10 koji dolazi u 17.10. Znamo da ne može ući više od 100 ljudi, a da sledeći bus neće naići pre 19h. Počinje stampedo, laktanje, guranje, saplitanje...dok se probiješ do ulaznih vrata, potrošiš 5000 kalorija, više nego da si vežbao 2 sata u bildarnici. Koliko čoveku treba snage da drži na odstojanju dve babe od po 100 kg i još dve takve da nosi na leđima?! I tako 5 puta nedeljno. Dok sam došao do apsolventa, imao sam triceps kao Švarceneger, a trbušnjake da rendaš kupus na njima. Ko posle kaže da devedesete nisu donele i dobrih stvari.
- Gde si čoveče, nisam te video sto godina....au, ala si se uradio!! Teretana, a?
- Ma jok, putujem za Bg.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
hahahahaha +++
Дакле и ти си стрвина :))) одлична дефка
Koliko dobra defka, bokte...
+