Stvarni razlog zašto mladi ne vole pričati s umirovljenicima. Ajde što još baljezgaju o stvarima iz privatnog života i crpe te iako ih znaš iz viđenja - problem je sve što te pitaju ima veze s ispitivanjem i boljeg razumijevanja, odnosno guranja nosa u tuđa posla.
Žele pratiti svaki tvoj korak u tvome životnom putu, pa ko iz brige pitaju kako ide dok sve bilježe i slažu u svome mozgu moralnu ocjenu, pa i presudu. Pravorijek: može mi poslužiti kao primjer da drugima spočitavam kako bi se trebali ugledati na tebe ili davanje dobronamjernih savjeta koji uopće nisu dobronamjerni samo kako bi glumio Vijeće mudraca koji usmjerava na povratak pravome putu. Reci pravo! Sve znaju iz svoje životne škole makar većina od njih nije ništa pročitala od srednje škole.
Onoga što odobravaju nije zato što im je drag, nego im služi ko sredstvo za nametanje emocionalne krivnje.
- Kako tvoji? Kako guraš fakultet? Hoće roditelji biti ponosni?
- Dobro su, dobro. Nije loše, još samo malo. Malo sam umoran, ali izgurat će se. Nije lako studirati i raditi.
- Na mlado je. Sve je lako kad si mlad.
- Sve stoji, barba, ali nakupilo se umora.
- Kakav umoran?! Kada smo mi bili umorni dok smo zemlju obnavljali. Ko nas je pitao možeš li. Završi ti školu. Treba to riješiti i obitelj zasnovati. Reci pravo! Pamet u glavu.
