
To je ona vrsta rezervisane šlihtare koju smo skoro svi imali u odeljenju. Često glup za sve što ne piše u knjizi, uvek ostaje posle časa da pita profesora još nešto, kad svi sve shvate on uvek ima neko dodatno pitanje, čisto da bude siguran. Kad svi beže, on ostaje u nadi da će dobiti 5, a krajnje zabrinut za svoje odeljenje on svaki trač mora preneti razrednom starešini. Njegova mama je u savetu roditelja, on se prijavljuje za sve vannastavne aktivnosti u okviru škole. Za uzvrat on uvek ima sve petice, nebitno da li mu je prosek zaista takav.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.