
Slagati. Ali onako domaćinski, bez mere i obzira.
-Izleti mi sinoć vepar kapitalac.
-Sereš?
-Svega mi. Iz trske, i pravo na mene, a ja dignem pušku i sastavim ga na šinu, kad mi slažu obe patrone. Dok sam ja prepunio, on ode...
-Pu jebem ti sreću!
-I ja popizdim i bacim pušku u neko žbunje i odem kući.
-Ti si lud!
-Jebiga, posle mi bilo krivo, ipak je to poklon od dede. I ja kažem onom mom nemcu da ode i da je donese. Mene mrzelo, a i bio sam umoran.
-Poslao si Džekija po pušku?
-Aha, i doneo je. Dobar je to ker...
-Izvini, ali ovo si sad suknuo za medalju!
-Ako mi ne veruješ, evo pitaj Džekija!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
++++
Licno cula mada nije lepo pricati-
Ja imam psa i jutros mi doneo novine u krevet, a popodne je bila tako gusta magla da sam zakucao ekser i okacio kaput!
mom ćaletu bila omiljena uzrečica... malo si me sad raznežio, prekosutra 23 godine...
sto mi je ovo nesto poznato , iz zivota ne sa vukajlije +
Inače, priča je istinita. Priča, ne događaj :)))
ako puska laze, dzeki ne laze ;-) +