
Neopisiva potreba i neodoljiva ljubav da se koriste strani reči i izrazi gde im nije mesto u rečenici. Koriste lica sa specijalnim potrebama.
- Možete li mi reći koliko bi to mene koštalo?
- Pa slušajte, ne mogu vam sad diskretno odgovoriti ali pitaću šefa.
- Dobro, ali dajte da se ne čeka dugo molim Vas.
- Neće, šef će već večeras biti ovde retroaktivan.
-
- Bićete konduktirani, ne brinite.
-
- Definitivno budite sigurni.
- Ama što se ti šutaš s tim izrazima?
- Pardon????
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Što našutaše plusevi...
Ja ti dao plusa, ali... I ti si upotrebio stranu reč, umesto reči ALI.
Platni spisak se teško razume ako niste stručni za računovodstvo. Treba se udubiti jer je prilično dubiozan... +
Ma nije stvar u stranim rečima nego što to ne znači to što dotični ili dotična žele reći.