Šaputanje, razgovor i, u krajnjem stadijumu, urlikanje na TV, praćeno gestikulacijom i scenskim nastupom, a sve u nadi:
1. Da će nam Dinkić odgovoriti gde je naših 1000 jevreja od NIS-a
2. Da će nas Alehandro najzad poslušati i ostaviti rospiju Huanitu koja mu je ionako polusestra, a i vara ga sa njegovim budućim pašenogom
3. Da će tupavi Podolski najzad videti još tupavijeg Novakovića kako stoji sam u uglu ekrana i traži loptu te da će i Keln konačno nekoga pobediti i da nam neće više uzimati 'leba iz usta.
Iskusne TV-svađalice nikada ne idu u akciju kada su same u kući, nema publike - nema ni smisla. Svađu sa TV-om počinju pomirljivo i objektivno, lakšim i iskrenim pitanjima. Onda prelaze na intimiziranje sa osobom sa TV-a, kao da su ortaci iz kraja. Kako se osoba iz TV-a konstantno pravi luda, prelazi se na žustrije iznošenje winner argumenata. Na kraju, pošto stoki ne vredi lepo pričati, i najfinije svađalice popizde.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.