
Retorička pohvala tradicionalnog tipa kojom se u Crnoj Gori izražava divljenje prema govorniku, čime se njegov rečnik upoređuje sa rečnikom pisca Gorskog vijenca. Od devedesetih godina 20. veka izreka se vezuje za mafijaške i švercerske krugove u Crnoj Gori u kojima se koristi prilikom posete porodičnom gnezdu kriminalca, da se iskaže poštovanje prema unutrašnjem uređenju dotične zgrade, sa pločicama od lažnog mermera po podu, zidovima, na stubovima, u kupatilima i sanitarnim uređajima, čime se stambeni objekat poredi sa Njegoševim mauzolejem na Lovćenu, i mermernom statuom pisca, radom Ivana Meštrovića.
- A viđu mi ove pločice, doveza’ sam ih pravo iz Italiju! A, jel da da lijepo pašu na ovaj bide i đakuzi kadu?
- Ma, svaka ti je ka’ Njegoševa, brate Mitre!
- A one u pretsoblje, ono malo, od 30 kvadrata, na stražnji ulaz?
- Ma i te su ti ka Njegoševe, brate!
Stavljanje sagovorniku do znanja kakvog su mu morala devojke sa kojima zalazi u dublju intimu.
- Vlado, hoćeš kod mene večeras na pijanku?
- Možda dođem, ko će sve biti?
- Dovodim Violetu pevaljku i Marinu Kondilomu, ima da se omrsimo samo tako, hehe.
- Ti si lud! Hoćeš li ikad naći neku normalnu i bezbednu ribu? Pa one pogledom prenose sifilis i još trista kojekakvih kurcoparajucih boleštija. Prošli put ona Sanja Bunarče, sad ove! Ta ista Marina nosi zasluge što Zokijev tuki danas stoji u tegli i krasi kabinet biologije!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.