Jedno od najzagonetnijih pitanja današnjice. Je li u pitanju ženina patološka potreba da nešto mijenja kod svog partnera? Vraga crnoga.
Žene vole muškarce sa stavom, vole alfu. Traže nekoga tko će im pružiti sigurnost i tko će biti utjecajan u društvu. Podrazumijeva se da takvi znaju namiriti, hm... Problem je u tome što takvi muškarci su svjesni svoje veličine i ne ograničavaju se na jednu ženu. Kada žena ipak uspije u naumu da mu utuvi u glavu da je ona jedina frulašica za njega, idu kozmetičke promjene koje muškarci doživljavaju kao korjenitu promjenu. Nema više zatvaranja kafana, tučnjava, druženje s prijateljima s kojima upada u te neprilike. Nema rutavanja za stolom, traženje zlatne žile u nosu, jedenje s rukama ako nije janje ili odojak. Što se fizičkog izgleda tiče, dovoljno je da je opran, obrijan i počešljan te da ne dolazi na slavama u radnom kombinezonu. Tada je ona od njega stvorila obiteljskog čovjeka.
Naravno, ona pritom ne očekuje da on sve to šutke istrpi pa da bude papučar, jer da to želi, udala bi se šmokljana koji sluša sve njene emocionalne jade i koji je pičkopaćenik.
Sada se zapitajmo radimo li mi isto to sa sisatim/guzatim fufama?
