
Deseti krug pakla koji naseljavaju jadnici, demoni, Fejse i slične Goge Sekulić. Notorni smarači koji stalno imaju pitanja i podpitanja, na nekom nerazumljivom jeziku. Uzvišeni, njegovo visočanstvo, radnik službe na to može samo složiti facu "Koji endoplazmatični kurac?!". Ili jednostavno pozvati domara da mu drmne par šamara maljem u čelo.
Staklo koje razdvaja mučenike i svevišnjeg službenika, ustvari razdvaja dva sveta. Dve dimenzije. Tamo negde svet je ružno, odvratno i dosadno mesto za život. Pun bolida i isfrsutriranih manijaka, a posao normalnih sa ove strane stakla je da ih svaki dan gleda i sluša njihovo nabadanje neparnih slova azbuke.
Službenik: O evo ga još jedan pacijent. Šta je?!
Mučenik: Agadnsafamd uslov.
Službenik: A?
Mučenik: Jfjadasd pitao.
Službenik: Pazi momak, meni je stvarno žao što ti baba nije pravila uštipke kad si bio mali i što te je komšija silovao kad ti je pas traktorom pregazio njegovu ženu, ali mene to ne zanima.
Mučenik: AJKAJK! Hhghtgitg.
Službenik: Ma šta kažeš? Apokalipsa? Pojeftinilo ulje u maksiju?
Mučenik: Pklrbmgr kurac!
Službenik: Jeste, hladi mi se burek. Nikad nećeš odrasti mali dečače i boli me kurac. Pauza!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.