Krajnje nebitan lik na srpskim slavama. Živeo je pre 500-600 godina, i nikog ne bi zaboleo ni mali nokat za to da, na dan kad se dotični rodio/umro, nema da se "zamezi" (u stvari pošteno krmači, dok želudac od iznemoglosti ne zatraži Calgon), pijanči do faze leganja pod lavabo u sopstvenoj povraćki, i čuje bezbroj anegdota o onima koji nisu prisutni, jer su ili bacili kašiku u međuprostoru između 2 slave, ili su "imali preča posla".
Nego, eto, svetac visi na zidu iznad onoga što mnogi za stolom ni ne znaju šta je (videli su oni da popizdola u crkvi mlatara time, al' ko će mu znati stručan izraz...nešto tipa "tavan" jes' sigurno), i "samo nas posmatra" u stilu druga Tita, kojeg i sam mrzi jer ga je zabranjivao tokom komunizma, i srami se što je nekoj dileji od predaka uopšte palo na pamet da obeležava njegov dan.
Moje porodice se, npr. srami Sveta Petka. I nije joj nikako jasno na koju foru je čovek od 40 godina odgovorio na:
-"Idem u crkvu da zapalim sveću.", sa:
-"Auuu, da - sveća!"
Takođe, sirotoj verovatno ne može da uđe u glavu kako neko može, pre koljiva, da se prekrsti levom rukom "jer je levak, pa mu lakše", i čemu jagnje, prase, punjene šnicle i galoni alkohola, kad je ona sama živela isposničkim životom uz bajat 'leb svaki dan.
Kad teramo svece da tako misle o mana, šta da kažemo za Svevišnjeg, koji je definitivno "kriv" što nam u zadnjih milenijum i po ništa ne ide od ruke...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.