Skidanje kaiseva, otkopcavanje zipova i dugmadi na hlacama, praćeno olakšavajućim i izbacivanjem stomaka ispod stolnjaka (sve, kao, trudeći se da domaćin ne primeti) ne bi li se napravilo mesta za jos koji zalogaj sa slavske trpeze. Valja se, kaže narod.
Krsna slava. Rucak se privodi kraju. Nakon polusatnog zatisja u kom se samo culo lupanje kašika, mljackanje i po koji srk i posto se pomela i sarma i proja i pečenje i gibanica, dolazi na red to teško pitanje 'Ko je za kolač?' Prvo kratka pauza. Gledaš stomak koji hoće da pukne, gledaš onaj kolač... gleda i on tebe, majku mu. Otkopčaš lgano ono dugme (ma, i tako su svi malo popili, kao da će da primete) uzdahneš duboko i tražiš parče. Ipak si ti kulturan lik, a stvarno ne bi bilo pristojno odbiti domaćicu, zar ne?
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.