Gaj Svetonije Trankvil, rimski kvazi istoričar, živio je u drugom vijeku. Ovo je odgovor na definiciju: Agripina. Jedino od Svetonija je ostalo mnogo podataka koji se tiču istorije rimskog carstva. Svetonije nije bio istoričar u pravom smislu, već je bio čovjek koji je zapisivao tračeve koje je čuo, priče, anegdote itd. I pored toga, njegovo djelo De Vita Caesarum (O životima cezara), je vitalno za izučavanje rimske istorije u doba carstva. Svetonije je mrzio neke careve, kao što su Kaligula, Neron, itd. i zato je pisao loše o njima. Ali sam Svetonije nas je natjerao da kritički razumijemo njegove osude. Primjer: Od njega nam dolazi ona priča o Kaliguli i njegovom konju, tj. Kaligula je bio lud i pokušao proglasiti konja za senatora, i još mnogo loših stvari. To možda prolazi u Holivudu kao dobar film, il današnjem ispodprosječno inteligentnom čovjeku bez obrazovanja, ali svako razuman može da zaključi da je zapravo taj Kaligulin čin bio ismijavanje senata, što je Kaligula i činio, i što ga čini veoma inteligentnim čovjekom, jer to je bio čin velike sramote za senatore. A pošto je Svetonije bio prijatelj senatora, ne treba biti genije da se shvati šta je u pitanju. Tako i za Nerona, recimo, da je spalio Rim, i da nije bio dobar umjetnik, što nije tačno, jer postoje izvori iz neprijateljskih zemalja koji to negiraju. Ako su neprijatelji govorili suprotno od Svetonija, meni dovoljno. To da je ubio majku, jeste, i zaslužila je jer je pravila debila od njega. Činjenica da ga je narod volio, kao i Kaligulu, a da ga je senat mrzio je dovoljna da shvatimo da je Svetonije bio lažljivi servilni papak, koji bi guzu dao da bude neki faktor.
Zato je red da se ljudi više oslobode ovih predrasuda.
