Prijava
   

Sveže opran patos

Da su u XIX veku postojale debeljuškaste tetkice koje su prale pločice na javnom mestu Dostojevski bi verovatno rekao da svi ideali ovog sveta ne vrede suze jedne debeljuškaste tetkice. Tužna i srceparajuća scena je gledati ovu, verovatno majku nekoliko dece, kako sa melanholično pognutom glavom gura mokru krpu po patosu, besciljno, mislima i fizički daleko odsutna. Šta li misli, samohrana majka, detetu njenom treba novac za užinu u školi, na pijac svratiti kupiti 2 glavice crnog luka za čorbu, treba srknuti nešto, ova zima biće jako hladna valjalo bi uzeti nekog ogreva, jeftinije nešto naći. Drugo dete je jako bolesno već nedelju dana ne ustaje iz kreveta, oni lekovi ne pomažu ništa a skupo ih plaća... jadno dete. Samo da ovaj bol u levom kuku prođe pa ću moći da radim i drugi posao... da onda će sve da krene. Gadno boli al trpi. Proći će, uvek prođe. I ona sestra njena iz Nemačke mogla bi neki dinar da pošalje ko da joj nikad valjala nije. Šta su ti ljudi, ode tako, ima svoj život i zaboravi na najrođeniji rod. Majka se u grobu prevrće. A otac? Otac stari joj na samrti, sigurno sad puni pelene govnima. Kad će da umre? Da olakša i sebi i njoj. Te pelene smrdljive uhh.

I onda dođeš ti dasa i izgaziš po mokrom tragu upravo prebrisanom. To radiš rabe božji? Mrzi te da sačekaš 2 minuta da se osuši, je li? Pa pička ti materina majmunska.

Komentari

Иде плус и патрик.

Rojken, odlična definicija pre svega. Da se nadovežem samo na poruku, 4 dana do četa.
I btw, slika ti je umetnička, oplakala sam je, kreativnost na nivou!

E hvala ti, jedva cekamo.
Btw super pramenovi.

Hvala, sad su tirkizni!

Uglavnom dajem minuseve na weltschmertz, ništa lično

Брате и истинска легендо сајта. Што те нема?

Placem tuga me je obuzela

Nikad vise cioelama po morkom podu sad se skidam u carape

A mene ti nije zao kad sam prao podove preko omladinske u trecoj