
Zaključak kojim narator objašnjava gomilu njegovih baronisanja epskih razmera, jer to je to nema druge. Priče obično služe kao redovni obrok kojim se hrani ego i prikriva poljuljano samopouzdanje izazvano nolajferisanjem i opsednutošću za sortiranjem foldera i analizom ljubavnog života između Tirketa i Rose.
-Hoćeš na šiš večeras?
-Ne mogu. Znaš, kucala mi sinoć neka riba, radi u Herbalajf-u ili Herbafastu, uglavnom te munje, šatro da drži prezentaciju i zadržala se malo duže hehe.
-Pazi ako nisi pri kešu imam ja nije frka.
-Imam keš, igrao pre neki dan dvojku na Halmstad. Zamisli, došli mi Šveđani!
-Dobro onda ako imaš neke obaveze možemo i drugi dan.
-Ma jok. Predao sam papire za legalizaciju i to kod one nadrkane. Zamisli ni jedan mi nije falio ali to je imalo svoju cenu, ako me razumeš. Šta da ti kažem, svi vole Garfilda.
-Znači opet te šutnula Maja, plakao si sedam dana uz Hari Mata Harija, obukao crninu i zarastao kao Predrag Marković.
-Kurva. U devet na šiš, ti plaćaš.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.