Prijava
  1.    

    Tarzanija klub Vol. 4

    Budim se u znoju.

    Sve ono sam samo sanjao. Osećam se kao kraljevski pingvin koji je upravo proveo dva minuta u mikrotalasnoj na maksimali.

    Sve je delovalo stvarno. Nikada nisam jebao, ali mislim da to ovako izgleda, kao u snu koji sam imao. Klub, pičke, muzika, alfa mužijak, piće, droga. Blogerke. Kop. Osam evra po tekstu.

    Odlazim da se umijem. Nema vode. Pritiskam dugme na sekretarici. Poruka od Frenkija da dođem u redakciju u Marinkovoj Bari. Brzo oblačim roze jaknu, somotske pantalone i duboke patike na lepljenje. Gledam u novčanik, osam evra. Koji trip. K'o u snu. Do jaja. Kupiću usput Zaza čokoladicu i Rosu. Nabio sam sluške u uši. Pustio sam čuvenu Eltonovu pesmu sekrifajs. Navlačim kapu sa kićankom i spreman sam da krenem. Otvaram vrata, a ispred mene stoji neki klinac.

    - Čiko jeste li vi sa Tarzanije?
    - Da, izvolite....to jest...khm....jesam mali. Šta 'oćeš?
    - A je l' mogu ja da napišem nešto za vas? Imam super tekst o sedamdeset dva mesta na koja možeš da sakriješ sunđer u školi.
    - Ne može. Mlad si suviše. Koliko godina imaš uopšte?
    - Dvanaest. A molim vas čiko. U mom razredu vas svi čitaju, iako sedmaci kažu da ste sranje.
    - Reci ti njima da nikada neće jebati i to snažno, kurcem u pičku.
    - Rećiću im čiko.
    - I da bace dvojku na Evertona sutra. Čista k'o suza. Tvoj tekst ide odmah pošto izbacimo tekst o četrdeset pet načina kako da smuvaš engleskog gabora na Egzitu. Idem sada da jebem.
    - Hvala čiko, ali teško ćete jebati ako vas neko vidi u toj jakni.