Prijava
  1.    

    Tata je za sve kriv

    Svaki otac gleda da zaštiti svoju 'ćeru. I to je u redu. Poštujem. Svako bi tako postupio, ako ima samo trunku nečega u glavi. Ali, neki očevi tu svoju ljubav preusmere u čudan oblik kontrole, koji je samo njima jasan i opravdan.
    Dobro, majku mu staru... pa, zar nije i taj otac bio mlad i isto tako gledao da na'vata nečiju šćer, što bi rekla braća iz ruske nam zemlje, Crne Gore?! Jeste. I to je tada bilo u redu. Njega je jurio nečiji tata, da mu otfikari ono malo čudo, koje ga udarilo u glavu, pa ne zna šta bi sa njime. Tako je to. Neki krug i poredak mora da se zna.
    E, sad. Kada 'ćera skapira da tata već pravi grešku, pa mu udari kontru i uradi onako kako on to ne bi želeo, onda si ti kriv. I opet 'oće da ti ga otfikari.
    Naravno, doć' će vreme kada ćeš ti tu 'ćer dovesti u kuću, a ona pokušati da na fazone kojima je vrdala kod tate i tebe izvaćari, ali nećeš ga, jeb'o li te onaj ko te dovede, pa ko živ ko mrtav, što bi rek'o naš narod.

    -A tataaa, sve devojčice iz razreda dolaze našminkane, 'oću i jaaaaaa...
    -Nećeš dok si pod mojim krovom!!! Treba posle neki mangup da mi te zaskoči u mraku, pa da idem na robiju? Jok... u mojoj kući, ne i ne!
    -Daj bre, pusti dete na miru. Može makar maskaru i sjaj za usne!
    -Ne i ne! Vid'o sam jednog malog, gledao je prošli put kad smo šetali... znači, već bacaju momci pik, neću da razmišljam...
    -Ali, tajooo, ja tebe najviše volim...
    -'Ajde, može karmin... ljubi tata!
    ...petn'es' godina kasnije...
    -Ljubaviiii, 'ajde da vodimo i moju seku na more sa nama... znaš da je kroz težak raskid prošla...
    -Ma, ne dolazi u obzir... ne mogu očima da je smislim dvaput godišnje kad mi uđe u kuću, a ne da deset dana budem sa njom sve vreme... nikako.
    -Aaaa, ljubaviiiii... ja tebe volimmmm...
    -M'rš slugo đavolji!