
Poziv korisničkom servisu (najčešće Telekoma) i verovatnoća da vam se javi ljudsko biće. Rešenje problema pada u drugi plan, a ionako je velika šansa da dotle i zaboravite zašto ste zvali.
- Dobro, gotova selidba. Da vidimo dal' mi uključili ovde telefon i ADSL. Telefon radi, da povežem modem... Ne radi, nema konekcije. (Provera svih kablova, direktno uklučivanje u modem uz preskakanje splitera, proba sa drugim modemom...) OK, zovi lokalni Telekom. Kažu, sve radi, zovi na 0800 ako imaš problem i dalje.
(Javlja se automat)
- Dobili ste korisnički servis Telekoma Srbije, centar za internet podršku. Vaši razgovori sa operaterom se snimaju. Svi operateri su trenutno zauzeti, molimo pozovite kasnije.
(Posle tri sata i ko zna koji put odslušane poruke)
- Jebemu mater, pa Bin Ladena bih onako mrtvog i na dnu mora pre dobio na vezi nego vas! Dal' vam taj internet tol'ko sranje da ste zatrpani sa pozivima! Dal' neko u ovom Telekomu nešto radi ili samo sedite, ispijate kafu i dobijate debele plate za to? I...
- Dobar dan, ovde operater, izvolite.
- Pa... ovaj... dobar... dan... znate... ja... mislim... kako da vam kažem... ovaj... uh...
- Gospodine, mi smo ozbiljna firma, radimo, nemamo vremena za ovakve pozive. Doviđenja i pozovite ponovo kad smislite šta ste hteli da pitate (klik i onaj tu-tuuu ton).
- NEEEEE!!!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.