
Dešava se da roditelji neke odluke svoje djece ne odobravaju i umjesto da izaberu da to lijepo saopšte oni zauzimaju onaj najgori, pasivno-agresivni stav te čekaju priliku da bocnu svaki put sa strane, računajući valjda na to da njihovo mezimče još uvijek ima problem sa prepoznavanjem stimulusa.
kćerka: Odobrili su mi istraživanje na klinici. Srećna sam, niko ovo nije radio. Ima da trijumfujem.
majka: Drago mi je, samo...ta tema...i nije...ne znam...što ne diplomiraš na nečemu ko i ostala djeca!?
kćerka: Uh, kako će ovo prikupljanje da potraje, ne mogu da nađem dovoljno pacijenata.
majka: Pa kažem ja, kad je ta tema vala nekakva...
kćerka: Ne znam ko će mi obrađivati podatke, moraću nekome da platim.
majka: To je zato što ta tema ne valja.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
+
+