
Dešava se da roditelji neke odluke svoje djece ne odobravaju i umjesto da izaberu da to lijepo saopšte oni zauzimaju onaj najgori, pasivno-agresivni stav te čekaju priliku da bocnu svaki put sa strane, računajući valjda na to da njihovo mezimče još uvijek ima problem sa prepoznavanjem stimulusa.
kćerka: Odobrili su mi istraživanje na klinici. Srećna sam, niko ovo nije radio. Ima da trijumfujem.
majka: Drago mi je, samo...ta tema...i nije...ne znam...što ne diplomiraš na nečemu ko i ostala djeca!?
kćerka: Uh, kako će ovo prikupljanje da potraje, ne mogu da nađem dovoljno pacijenata.
majka: Pa kažem ja, kad je ta tema vala nekakva...
kćerka: Ne znam ko će mi obrađivati podatke, moraću nekome da platim.
majka: To je zato što ta tema ne valja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+
+