Prijava
  1.    

    Teslino poslednje razmišljanje

    Gledaj, nema me ni u prvih 5000 u Forbsu! A kakav sam samo genije. Ceo život sam posvetio nauci, bio i talentovan i kreativan i vredan. I? Za čije babe zdravlje?
    A evo me, na posletku, u ovoj memljivoj sobi hotela za samce, usranog i hladnog Njujorka, daleko od Otadžbine, bez kinte, bez igde ikoga...
    Plodan je bio moj vek. Plodih, ali ne jebah. Ah, da sam barem jebao! Nego jok, okači ti Nikola muda o tarabu, pa stvaraj, izmišljaj, eksperimentiši. A ova goveda plagijatorska Markoni, Edison, Bel... Svi jebaše preko mojih leđa i sve im unovčeno i patentirano, leba ti se ne ogadio! Jebi ga, Nidžo, promeniš tok razvoja civilizacije, olakšaš čovečanstvu život milion puta, a umreš suva kurca i dekintiran! Pa jel to pravda?
    Šta sam ja osetio? Konzervativnu roditeljsku ljubav kroz izmaglicu svakodnevne borbe za preživljavanje usled nemaštine, gladi i bolesti? Pažnju ujaka koji me školovaše? Potucanje po švabijama i amerikama? Par pisama, verovatno imaginarnim, ženama čije mi adrese Šantić prosledi (sigurno je on i odgovarao na njih, feget raspali).

    Jedinica mera za magnetnu indukciju, par uličica, školica i faks, pesmica od Čika Jove-Zmaja i muzejčić u Beogradu. Jel to sve? Alo! A daljinsko upravljanje, prenos energije i podataka,radio, kompjuteri, mobilni, helikopteri, rakete, naizmenična, oružje za mas...( ups, to sam reko vladiki Nikolaju, samo ako baš ustreba), ovaj, bespilotne letilice, transformatori, generatori, radari, rentgeni, mikrotalasne...

    Sve bih ja ovo dao, samo da se jednom reših erekcije na nemanuelni način. Ma ne treba ni oral ni anal, samo da malo omirisah i popih soka od breskvice, da bar glavić ovaj moj, od suše ispucali, milokliznuh u tamne dubine, za mene neistražene, vaseljene. Hvala tebi, čko, za svu inspiraciju i motivaciju, ja se tvoga univerzuma više ne bojim, iako neću jebati..._______________________

    Ipak, u javnost je izašlo samo ovo, kao jedna od Teslinih poslednjih misli:
    "Ima nešto zastrašujuće u vezi sa univerzumom kada razmotrimo da ga samo naša čula čine divnim. Samo pomislite, univerzum je tamniji od najtamnijeg mastila i hladniji od najhladnijeg leda i tiši od tihe grobnice sa svojim tijelima koji jure kroz prostor ogromnom brzinom. Kakva je to zadivljujuće inspirativna sila, zar ne?"