
Automobil koji je ostao u sjenci Fiće.Ali imao je on svoje draži.Ljeto,sezona,kreće se na more..na galeriji je kofera,ranaca,šatora težine samog automobila.Naprijed su prijateljevi mama i tata a na zadnjem sjedištu nas PETORICA. Dobro,bili smo mali osam ili devet godina,u krilu nam je vruća krompiruša koju smo morali jesti "da nam ne bi bilo muka u putu".Ubrzo je te krompiruše bilo po cijelom autu. I onda voziš se kao da letiš u svemirskom brodu iako skromni siroti tetrepak nije bio ni nalik čestitom automobilu.
Ali onda je bilo drugačije,pored mora tristaća i zastava,tetrepak je bio drugačiji usudim se reći i moderniji i najbrži u dječijoj mašti.
A onda se na more išlo zajednički,četiri ili pet porodica sa četiri ili pet automobila pa se prtljag (i djeca) zajednički raspoređivao u vozila.Pz-čehoslovački je recimo dugo gargao ispred nas a mom bratu u njemu je jezik pobijelio od plaženja i ruganja nama koji smo bili iza.Eh, nedugo potom, pretovareni tetrepak je izlazio u lijevu traku i pretekao sva vozila ispred,na oduševljenje nas na zadnjem sjedištu uz neizbježno spuštanje nosa moga brata.
Tetrepak je još u narodu i poznat kao pegla ili peglica.Zvaničan naziv mu je Fiat 126 zapremibne motora 600 i 700cm3 sa dvadesetak KS.Proizvodio se u Poljskoj (jedno vrijeme i u Italiji) sve do 2000 godine a proziveden je u preko tri miliona primjeraka.
Hvala Tetrepače...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Za peglicu je kružio vic: Zašto peglica nema pojaseve? Da neko nebi pomislio da je ranac.