Još jedan jutarnji polazak u potragu za poslom.
Da, ogledalo duše jesu oči, ali čovek ima još godova preko kojih mogu da se odrede duševno stanje i uticaj vremena na istog. Mračan pogled i težak hod u pohabanim cipelama su jedan od tih godova, kamenčića koje upotpunjuju tu apstraktnu sliku i u isto vreme demantuju Aristotelovu definiciju čoveka. Više se ne govori o razumnoj životinji nego o hologramu.
Tumara, putuje zračeći melahonijom stazama natopljenim grehovima i porocima sa koferom i kartom u jednom pravcu ka ničemu. Svojom težinom pojave ostavlja znakove pored puta dok ga sopstvena senka ne paralizuje. Stoji i čuje glas stare koja ga pita 'Sine šta radiš?', dok ga hladan znoj obliva, ne bi li se osvestio, skinuo cipele, uzeo knjigu u ruke i molio nebo da mu udeli snage za novu etapu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.