
Ruski klasik koji je napisao M. Šolohov.
Svi trube kako je to remek-delo i statusni must-have simbol svakog intelekutalca, ali samo se najodvažniji (čitaj: najneoprezniji ili oni skloni samoubilačkim idejama) usude da priznaju kako im je to bilo jedno od najdosadnijih iskustava u životu. Onda oni intelektualni prevrću očima i brišu vas sa spiska društveno poželjnih osoba.
Da se razumemo, niko ne poriče kvalitet kvalitet pomenutih dela - svaka reč je savršeno odabrana, ali....ali.... ali sve je to tako nepodnošljivo dosadno i čovek ne može da se ne zapita: "Čemu sve to?"
Don teče i teče, a pažnja beži jer nema šta da je prikuje. Onda preskočite nekoliko stotina strana, kad ono... isto.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
Мени се та књига није ни мало допала.
nja...
Nemam pojma, ja sam ga relativno brzo procitao (koliko se knjiga tog obima moze citati brzo jbg), i nije mi bas bilo dosadno... Ali znao sam od pocetka o cemu se radi i interesovalo me je to, mozda zato... I ne mogu reci da je losa, meni.
Lupas gluposti
brišite ovo, jebote