
Zakletva koja se do 80-tih godina ovog vjeka izgovarala u stojećem stavu sa stisnutom pesnicom položenim preko grudi, a čija je moć bila toliko jaka da niste ni smjeli više dovoditi u sumnju istinitost priče u koju se narator zakleo Titom.
Danas se zakletva koristi kod očiglednog laganja i to u slučaju kad se želi na kraju istaći da je čitava priča u stvari izmišljotina....
- E Mile da znaš šta mi se danas desilo, nećeš mi vjerovati!
- Ajde pričaj….
- Krenem ti ja jutros onom ulicom što vodi prema skupštini, i bezze onako naletim na lika i pitam ga da mi zapali cigaru, zaboravio ponijeti upaljač, kad on meni poče neku priču, evo on danas putuje nazad u Ameriku, nema namjeru da se vraća, a nema kome da ostavi imanje, pa ako hoću da uzmem njegove ključeve od stana, auta, priča kaže ima i neku vikendicu na moru, ma nema ... vadi čovjek sve iz džepova, trpa mi u ruke….ja se pogubio…
- Iii šta bi, jesi li uzeo!!?
- Ma jook čovječe! pa da me murija juri poslije, ko zna šta je iza toga…
- E lažeš vala!! nema ti ta priča šanse nikakve….
- Ma kad ti kažem….Tita mi!...hehehohohihi...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
nista ti ovo ne valja, Tita mi! :P
nisam ja to pisala, Tita mi... :D