
Koliko god vama ovaj film išao na živce on je vjerovatno jedan od najboljih filmova svih vremena, a u okvirima svog žanra sigurno je u vrhu. Realno i mene film nervira, jer sam ga već nekoliko puta pogledao, pošto je često na TV-u. Ali film je ipak odličan prije svega zbog sjajno odrađenih specijalnih efekata, zatim zbog vrhunskog soundtracka (koji se doduše izlizao, pa je počeo ići ljudima na živce) i naravno zbog vrhunski odrađene dramatizacije. Film naravno ima i svojih mana, a to je u prvom redu idealizovano prikazivanje Džeka kao nekog super heroja iz radničke klase punog svojih snova koji mu svi djeluju na dohvat ruke i njegove epske požrtvovanosti za voljenu Rouz. Takođe tu je i stereotipno prikazivanje bogatih kao moralnih nakaza itd. Uprkos tome, film je napet, dinamičan, nabijen emocijama i ko ga je prvi put gledao morao se oduševiti. Doza nerealnosti, patetike i iluzije u filmu postoji, ali da bi film bio zaista inspirativan, malo patetike nije na odmet.
BTW - Titanik je i brod, bio.
I am king of the World! - možda najgluplja rečenica u filmu, ali baš ona pokazuje te velike snove i nade u Džekovom srcu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Jack i Engels! Dole Rouzina burzoazija.................!!!!