Verovatno svako od nas poznaje neku osobu koja se od svojih ranih 20-tih žali na zdravlje, sve je živo boli, očekuje kako će svakog trenutka baciti kašiku - i tako sve do 90-te i kasnije. Navodno su neke od njih prestale sa takvom praksom pošto im je saopštena gornja izreka, ali to su samo neproverene glasine.
Osoba A: Joj, što mi je žao tetka Dare. Jedva hoda, a i pritisak joj visok, prošle nedelje triput joj hitna dolazila, jer joj je pozlilo. Ona je teški srčani bolesnik. Meni nisu jasna njezina deca, ima ih petoro, a svi se razišli po belom svetu, niko nije ostao da se brine za nju.
Osoba B: Ma 'ajde, nemoj biti budala. Kažeš, jedva hoda, a da si je videla kako je trčala za onim Šonetovim malim kad joj je loptom razlupao prozor. A da je vidiš kako tuče slaninu i rakiju, to ne rade teški srčani bolesnici. Ne sekiraj se ti, nije njoj ništa, nadživeće ona i tebe i mene, još će ju na kraju morati ubijati.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.