
Sarkastični odgovor na vijest o nekom uspjehu, za koji, istini za volju, i ne mislimo da je zaista uspjeh. Beskorisno znanje ili vještina, pobjeda neka bez rezultatskog značaja, sportskim rječnikom rečeno. Tačno je da su ljudi različiti i da drugačije doživljavaju svijet oko sebe i pojam pobjede nije isti za svakog od nas ali svoja kuća, malo placa oko nje i ograda na dovoljnoj udaljenosti od najbližeg komšije ipak predstavlja etalon uspjeha za svakoga od nas.
Jer, ne kaže se džaba svoja kućica, svoja slobodica, tu si miran, opušten, svoj i na svome. Može se živjeti i u iznajmljenom stanu, ma može taj stan biti i u našem vlasništvu, ali to je ipak stan, sa gazdom ili bez, kolektivna košnica sa onoliko intime koliko su i zidovi debeli.
Lijepo je biti uspješan, još je ljepše biti voljen i često je samo ta činjenica dovoljna da se stekne dom. Za svoju kuću je ipak potrebno nešto više, posebno u ova smutna vremena.
Šta? Ono nešto. Odakle znam.
- Ma boli te kurac, trideset i neki si.
- E, vidiš, to će mi kuću ograditi!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Kako je marljivo skupljao izraze, saće samo da pršti +
Hahaha +
Moja životna filozofija - da mi imaju zetovi šta raskućiti kad umrem :)
Видео сам да си писао негде ово по неким коментарима или нешто...
tako se i sjetim izraza, Roki, da ne mlatim po komentarima ne bih nista pisao :)