
Jutarnji uzvik olakšanja ili razočaranja, koji bitno odredjuje početak i dalji tok dana. Bez snova život svakako ne bi bio isti, i sposobnost da možeš da sanjaš treba vrednovati i ceniti (mada postoje i ljudi koji sanjaju vrlo retko, gotovo nikad, kao i oni koji se snova ujutro uglavnom ne sećaju).
Postoji više vrsta snova, i nikada ne možeš znati pre odlaska u krevet da li ćeš sanjati nešto vezano za dogadjaje predhodnog dana, neku nejasnu prevrtljivost, ljude koje dugo nisi video ili nešto osamdeset četvrto. Ali s vremena na vreme san krene u ekstremnom smeru, i tako sanjaš ili nešto jako lepo ili nešto jezivo i zastrašujuće. A kada zaspiš vrlo umoran, nema šanse da se probudiš..
- Sanjao sam noćas onu malu, bila je lepa i nasmejana kao dobra vila..Ali ne smem da ti pričam šta sam tačno sanjao..Bilo je prelepo dok keva nije počela da usisava..I onda sam shvatio da je sve bilo samo san.......
- Kažem ti usro sam se! Vijala me neka izobličena deca sa zašivenim očima iz kojih cure sluz i krv, i nekako jezivo mlatarala rukama. A ja sve nešto ne mogu da bežim, noge kao kamen - jedva korak da napravim. Na kraju me jedan mali ujeo za zglob od noge i počeo da sisa kožu i meso! Strašno! I probudim se hvala Bogu, nisam posle smeo da zaspim pola sata!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.