
Kada uradite nešto drugačije ( čitaj, nešto zejebete ), pa nemate obašnjenje zašto ste to uradili.
Odnosi se na Bolonjsku deklaraciju koja je kod nas uvedena, ali nikad nije kompletno sprovedena, pa svaki profesor ima svoja pravila, a poziva se na istu.
Otac: Sine, kako to da nisi položio ni jedan ispit ove godine?
Sin: Znaš, stari, to ti je sad po Bolonji, najprije se sve sluša jedno, godinu-dve, pa se onda polaže.
Otac: Aaaa jelll, takoooo! Ma koga ti mustraš sunce ti poljubim, gasi taj kompjuter i knjigu u šake, stoko jedna!
Šone: Brate, što si spustio krov na golfu, vidiš da je -5, pa decembar je!?
Raka: Ma to ti je sad moderno, po Bolonji!
Šone: Škk, kakva Bolonja?
Raka: Ma pusti, sinoć sam trošio onu Maju u autu, pa puče nogom po instrument tabli, sad pola stvari ne radi!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.