Kada uradite nešto drugačije ( čitaj, nešto zejebete ), pa nemate obašnjenje zašto ste to uradili.
Odnosi se na Bolonjsku deklaraciju koja je kod nas uvedena, ali nikad nije kompletno sprovedena, pa svaki profesor ima svoja pravila, a poziva se na istu.
Otac: Sine, kako to da nisi položio ni jedan ispit ove godine?
Sin: Znaš, stari, to ti je sad po Bolonji, najprije se sve sluša jedno, godinu-dve, pa se onda polaže.
Otac: Aaaa jelll, takoooo! Ma koga ti mustraš sunce ti poljubim, gasi taj kompjuter i knjigu u šake, stoko jedna!
Šone: Brate, što si spustio krov na golfu, vidiš da je -5, pa decembar je!?
Raka: Ma to ti je sad moderno, po Bolonji!
Šone: Škk, kakva Bolonja?
Raka: Ma pusti, sinoć sam trošio onu Maju u autu, pa puče nogom po instrument tabli, sad pola stvari ne radi!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.