
Nakon niza pozitivnih radnji, ovaj izraz prekida taj kombo i dovodi u mogućnost da nešto neće moći da se odradi kako dotični želi.
-Šefe, mogu li sutra ranije sa posla pošto mi dolazi ujak iz Albanije?
-Aaaa, Šiptarčić neki, khm, pa može...
-A da li mogu da njega dovedem ovde na posao dan kasnije?
-Može, samo da ne brlja po stvarima koje njisu njegov interes, ščuo?
-I čuo sam da je povećana satnica za radnike sa 123 na 130 dinara, možeš li malo dnevnicu da pustiš da poraste?
-To je već diskutabilno.
-Ali...
-Ma slušaj bre, ako ti se posao ne sviđa, štikla, ima ko jedva čeka da oseti ukus posla...
-Misliš gorak ukus posla?
-Dečko ae pali.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.