
U ovakav tip ljudi spadaju one osobe koje, d' izvinite, zabole trepavica da odrade nešto što ne spada u njihov reon dužnosti. Takvim osobama je potpuno nebitno i da od tog nekog posla zavisi čitava budućnost čovečanstva, oni ga neće uraditi jer to nije njihov posao, a i nisu plaćeni za isti.
Nije u pitanju tu lenjost, niti crveno slovo u kalendaru, nije da ne mogu da odrade to, ne - oni to jednostavno ne žele da urade. Mrsko im je čak da počiste i svoja sranja za sobom, jer nije njihovo da čiste (zaboga miloga, pa šta će čistačice da rade onda?).
Ne, nigde njima nije napisano da oni moraju d' odrade i neke sitne posliće u duhu dobre kolegijalnosti i radnog druženja i njima je potpuno nebitno da li drugi to rade. Ako im to na najbenigniji način pomenete, onako izokola, sve se uvijajući i brinući kako će njihovi mozgići to primiti, oni će i tada na to reagovati kao da ste rekli da biste im opštili sa nekim veoma bliskim ženske rodbinske strane.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.