Prijava
  1.    

    To nije moja šoljica čaja

    Nešto što normalan čovek kaže konobaru kad mu donese nanu umesto hibiskusa.

    - Dobar dan želim, komšija.
    - Dobar dan komšinice draga, kad ćete na kaficu malo?
    - Pa hajde sada, slobodna sam.
    - Pa naravno, izvolite u zmajevo gnezdo (poserem ti se na one koji ne kontaju poziv iz pristojnosti).
    - Hvala, hvala, ju što vam je stan onako, elegantan.
    - Može kafica?
    - Jao, pa ja bih radije čaj, i to engleski ako imate, to mi baš prija.
    - Ima, ima, naći će se (pu, ode mi poslednja kesica koju sam čuvao kad se vratim s posla osobito sjeban).
    - Ako može s kap-dve mleka, onog manje masnog?
    - Može, može.
    - Blagodarim komšija, jaao što vam je lep ovaj japanski paravan.
    - Doneo mi ga je poznanik, ustvari je korejski.
    - Aha, a ti Japanci su mi baš neekako fascinantan narod, baš su onako, zen i urbani. Kao spoj staarog i novog, shvatate?
    - Da, da, fascinantno.
    - Samo kad bi se i mi malo ugledali na njih, zemlja bi baš mogla da nam bude fabulozna a sad je onako, težak šit, ako me razumete.
    - Naravno, izvolte čaj.
    - Samo kad bi se dogovorili da pohapse već jednom ove smrdljive navijače i ostale ekstremiste, ušli bi u evropu za tren oka, a što je tamo naajs da samo znate.
    - Aha, da.
    - A tek ovi bradati popovi u džipovima, svuda ih ima, mislim kakav bog kakvi bakrači, nije to moja šoljica čaja ako znate šta hoću da kažem, he he.
    - Jao u pravu ste, vaša je ova s cvetićima, izvinite molim vas odmah ćemo da se zamenimo... :srrk: mmm istina, ovaj engleski čaj jebe kevu.