
Prigovor na pretjerano pozivanje Slučajnosti kao svjedoka odbrane.
Oranje drumova svemira, koji su ispali baš takvi da iz džepa mlađeg brata vire poslednje pare iz tvog novčanika, dok ti krvari koljeno nakon divljačkog starta na fudbalu.
I
T: Sine ,nemoj da se ljutiš, ali slučajno sam ti bacio svu kolekciju romana. Ninđu i Doka Holideja i Vajata Erpa i još onih govana što su pravili smeće po kući.
S: To pri padu, je li? Krenuo si da padaš i povukao ih slučajno u kontejner, je li? Daj pare za sendvič e ću bruku napravit.
II
S: Đe mi je sendvičina?!?
T: Majstore, oprosti, ali sinoć dođoh kasno kući i slučajno ti pojedoh sendvič. Ako ti šta znači, predobar je bio.
S: Stani, stani, kako slučajno? Spotako si se, i pri padu ga pojeo? Jebalo te slučajno.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.