
Prigovor na pretjerano pozivanje Slučajnosti kao svjedoka odbrane.
Oranje drumova svemira, koji su ispali baš takvi da iz džepa mlađeg brata vire poslednje pare iz tvog novčanika, dok ti krvari koljeno nakon divljačkog starta na fudbalu.
I
T: Sine ,nemoj da se ljutiš, ali slučajno sam ti bacio svu kolekciju romana. Ninđu i Doka Holideja i Vajata Erpa i još onih govana što su pravili smeće po kući.
S: To pri padu, je li? Krenuo si da padaš i povukao ih slučajno u kontejner, je li? Daj pare za sendvič e ću bruku napravit.
II
S: Đe mi je sendvičina?!?
T: Majstore, oprosti, ali sinoć dođoh kasno kući i slučajno ti pojedoh sendvič. Ako ti šta znači, predobar je bio.
S: Stani, stani, kako slučajno? Spotako si se, i pri padu ga pojeo? Jebalo te slučajno.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.