
Univerzalan odgovor na pitanje „A kolika ti je plata?“ kod nas. Bez obzira da li naplaćuješ pišanje u javnoj kenjari na pijaci gde spava lokalna džankoza pod nadimkom Grile, ili tucaš atom (kad za bolje nisi znao dok si studirao), princip je isti. Oni će ti sve reći, osim iznosa plate. Reći će ti kome bi dali rč za deset posto povišice, reći će ti kakve su grozote izvukli iz sifona u kuhinji, ali iznos plate-jok.
-Jel, čujem, zaposlio si se u banci sperme?
-Aha, što pitaš?
-A kako to tačno...ide?
-To je strogo čuvana tajna, ali reći ću ti. Samo domaća štiva imamo, znači Reporter, Start, ništa obrijano, ništa neulepljeno. Imamo i jednu džarulju , ako baš ne mož’ sam da zašiljiš penkalu. I onda sve to prodajemo po brucošijadama malim debilima pod izgovorom da je Bejlis. Bolja zarada nego da ga špricaš u neku cavu, ako me razumeš.
-Idi! I koliko zaradjuješ?
-Ah, pa to se ne pita...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.