Spisatelj, tačnije poeta, kome nadahnuće dolazi u trenucima kad mu isparenja sopstvenog fekalnog istovara izazivaju promene u funkcionisanju nervnog sistema, naravno, isključivo u odgovarajućim prostorijama, pogodnim za takav stvaralački poduhvat.
Postoje dva pravca ove toaletne umetnosti, seresansa i piškoko. Glavna razlika između njih je u obimu dela. Dok kod prvog obim dela može biti pozamašan, drugi odlikuje sažetost (ima sličnosti sa haiku poezijom), zahvaljujući ograničenosti vremena tokom koga je umetnik izložen delovanju isparenja produkta malonuždenja. Kod prvog je izloženost delovanju produkta velikonuždenja praktično neograničena, samim tim je i obim dela praktično neograničen, mada je obično potrebno petnaest do trideset minuta.
O humanosti, ostavi me samoga
pred čeljustima keramičke zveri,
dok u mukama isteravah nečastivosti,
u znoju, na stražnje dveri.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
O, blesavosti... ti ustaljena karakteristika mladosti moje!
:+)
Odlična pesmica u primeru. Jel postoji već, ili si je u trenutku nadahnuća sam smislio?
+++
Наравно да сам сам смислио. То је моје првенче. :D
Odlicno ti ovo
Хвала, хвала...