Prijava
  1.    

    Tog je jutra puklo sve

    Opis jutra kada iskusiš demo verziju pakla. Kada svijet stane, odvoji se, i počne da se ruši, sam od sebe, i sam za sebe.

    Pucanje po svim šavovima. U glavi mi zavijaju sirene, misli i dalje bauljaju praveci brazde u lobanji, kasneci za realnim vremenom. Spotičem se o samog sebe, otvaram prozor, grabim vazduh. Prebiram po memoriji, slažem djelove mozaika. Uzimam telefon.. 'Nemate dovoljno novca na pripejd računu..' Idi u pičku materinu. Kafa, voda, šećer, čekaj.ČEKAJ! Voda. Flešbek.Trk u kupatilo.
    Jašta, kurac, cijev. Pukla. Otkrio sam izgubljeno Panonsko more.. Kafa vec kipi, ko je jebe.
    Stiže Sms. Sinoc, tj. jutros, Maja, zornjak, kondom, nokat.. U kurac.
    U džezvi odavno nema kafe, sva je po šporetu, parketu, tepihu. Čistim mrlje sa tepiha i onu iz glave, bezuspješno. Kucanje. Ustajem, ušinem kicmu jer sam klečao 15 minuta pokušavajuci da oslobodim tepih braon nijanse kafe, i teturam se do vrata.
    Maja. 'Znam, procitao sam sms, pukao je, otkud ja znam kako je pukao, jedva umijem i da ga stavim..Ček, ti si! Tvoj nokat, tvoj kurvinjski nok..'
    Šamar. Pa još jedan. Koljeno u testise. Lakat u tjeme. Puca sa svih strana. Na podu sam. Kraj veze batinama. To. Onako ležeći, spazim kako je voda pocela da mili ispod vrata kupatila. Super. Bože, pucaj i ti!
    Ponovo čujem kucanje, pridižem se, očekujem Majino lice i makaze
    u vratu, ili njenog oca/brata/druga/bivšeg kako mi zavrću šiju. Ili pljačkase, da uzmu to što mi je ostalo, e ti bi se fino zajebali. Ili teroriste, možda prezentere kirbija..
    Tako maštovit i polusvjesan otvaram vrata i ugledam nasmijanog čovu pedesetih godina kako mi pruža ruku.
    'Dobar dan, ja sam Marfi. Biće bolje. Da vidimo te cijevi..'