Prijava
  1.    

    Tok svesti

    Opsesija naučnika, ali i nekih pisaca je kako funkcioniše ljudska svest. U književnosti su najpoznatiji Džejms Džojs, Vilijem Fokner i Virdžinija Vulf. Prikazuju kako ljudski um nikada ne miruje, već preko sistema asocijacije luta od teme do teme, gazeći barijere prostora i vremena. Kako bi bolje pokazali da su to misli, a ne klasične rečenice, ne poštuju interpunkciju, unutrašnji monolog je pisan malim slovima, a u stanju afekta velikim.

    -E, tebra, vidi ovo. Jel’ mi ovo mladež ili bradavica?
    -Bradavica.
    -Ma, da nije mladež?
    -Ma, jok.
    -A jel’ mi to uvek bilo tu i tako?
    -Bem li ga, mislim da jeste.
    -More, da mi nije ovo nešto opasno.
    -Nisam lekar, idi kod njega.
    -Ma, da mi ti opet pogledaš da nije mladež.
    -Bradavica je.
    -Koliko si posto siguran?
    -KOLIKO POSTO? NIJE TI OVO MILIONER JEBAO TE I IVAN ZELJKOVIC I TARIK FILIPOVIĆ PA I ONAJ MILIONER IZ BLATA INDUSKI JEBO GA MAHATMA GANDI IONAKO ISTI KO ONI IZ CIGANMALE SAMO ČISTIJI I NE KRADU POKLOPCE OD SLIVNIKA NA STOJKA IH NATAKNEM UMALO NE ODVALIH TOČAK PRE NEKO VEČE JES DA MI KOLA NISU NEKA ALI ŠTA ĆU KAD NEMAM ZA BOLJA JEBEM TI DRŽAVU KAD NE MOGU POŠTENO ZA BOLJA DA ZARADIM JEB’O IH KURAC NENORMALNI I …
    - Ma, jeb’o mene kurac nenormalni kad te i pitah tako nervoznog!