
Tolerancija na naš način. Kao i druge novotarije i izmotacije nenormalnog sveta, i ovome što nam se nameće se prvo tvrdoglavo opiremo, a onda ga oberučke prihvatimo, ali na svoj način. Može se reći da smo kroz istoriju razvili to u tradiciju i podigli na stepen umetnosti.
Na primer, hrišćanstvo. Eto, imao narod paganizam i nije bio voljan nešto novo da uvozi. Međutim, u zamenu za povlastice, vlastela jeste. A onda su ljubazno ubedili mačem i ognjem narod da to prihvati tako da postadosmo veliki vernici. Toliki da se o Staroslovenskoj mitologiji danas skoro ništa ne zna. Ali, paganizme smo zadržali, pa i jedini slavimo krsnu slavu u duhu umerenosti prežderavanjem i opijanjem. A to je obavezno i na groblju i bilo gde. Posle prešli na zdušni komunizam, pa opet u krug...
Tako i ovo. Prihvatili smo jer nam je rečeno, a i nekako je „in, kul“. Prigrlili smo i to, ali nismo zaboravili da ubacimo nešto svoje i da prvo loše uvezemo, a dobro neka čeka. Mantrički ponavljamo fraze s tim u vezi dok zvučimo k’o prvačići koji nešto recituju ili glume na školskoj priredbi. I verujemo da nam je to odlično, sve dok nam ne zakuca na vrata.
- Gospodine, mi smo iz jednog časopisa. Da li bi nam odgovorili na par pitanja?
- Izvol'te.
- Da li ste protiv održavanja parade ponosa?
- Ne, pa pobogu, 21. je vek, nije valjda da smo u srednjem veku? Svako ima pravo da se ponaša i živi svoj život kako hoće.
- Aha. Odlično. A pošto smo mi upravo iz gej-magazina, da li bi se slikali sa nama za časopis, u duhu tolerancije?
- M'rš!
......
- Izvinite, može par pitanja za TV?
- Recite.
Koje je Vaše mišljenje povodom izmeštanja nehigijenskog romskog naselja koje se nalazi ispod mosta?
- Za svaku pohvalu! Bogu hvala kad su makli te sirote ljude iz tih groznih uslova i krenuli da im obezbeđuju smeštaj i obrazovanje. Potrebno je, u duhu evropskih vrednosti i tolerancije pružiti im ruku pomoći i uz malo ljubavi i razumevanja će se puno toga promeniti na bolje.
- Aha, hvala. A koji je Vaš stav povodom činjenice da će im biti izgrađeni montažni objekti za smeštaj ovde?
- Gde?!
- Pa, ovde, u Vašem naselju. Tako rekoše u skupštini grada.
- Dal’ oni normalni?! Ovde nema mesta.
- Pa, imate onaj proplanak, ionako ima puno žalbi da je neuređen.
- A sa te cvećke će da ga urede, a? More, dobro ste mi rerkli da kontaktiram komšije, pišemo peticije, štrajkujemo, ima tamo šatore da razapnemo i da spavamo – nema! Nek’ im dignu naselje pred skupštinom, ne ovde!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Svaka čast! ++
Hvala
Svi smo mi tolerantni na papiru, tako vaspitani ili naterani. +++
Ovo na naslovnu.
što na umu, to u umu, a na drumu, ono na drumu :)
Ovo iz drugog primera u malo blažoj formi bilo prošle godine, čini mi se, na TV