Apstraktan pojam.
Postoji samo u debatama i hipotetskim situacijama. U slučaju kada možeš nešto izgubiti zbog tolerancije, ona postane potisnuta i zaboravljena na tavanu našeg uma.
Kasnije malo otpuhneš, obrišeš i spremna je za ponovnu potrebu.
Biti tolerantan je biti IN, u trendu, nešto kao event. Popularno i zavodljivo. Osjećaš se kao osoba koja radi na sebi, širokih je shvaćanja i razumijevanja te najvažnije, moderan si. Zaostati se ne smije pod svaku cijenu jer opstanak nije nužan.
Biti kozmopolit bez korijena s osrednje govorenim engleskim i to samo engleskim jezikom. Ne znati ništa o drugim kulturama osim predrasuda koje gajimo skupa s medijima koji ih forsiraju i formiraju. Zahvalimo kladionici na promicanju smanjenja eurocentrizma tako što se možemo kladiti na Azijate u ranojutarnjim satima i Južnoamerikance u noćnim. Da nema elementarnih nepogoda i Bermudskog trokuta ne bi većina ljudi znali za Karibe. Dovoljno je pokazati prstom na karti da znamo o drugim ljudima. Kako da ne.
Ovakve ljude najbolje opisuje pokrata NIMBY - not in my back yard ili po naški, neće moći ove noći u našem komšiluku. Za spalionicu smeća, ali ne u našem kvartu. Za interkulturalizam, ali držite Rome i migrante što dalje od nas. Za društvo tolerancije i ravnopravnosti, ali s europskim kulturnim vrijednostima. Za traženje ljudskih prava, ali ih onemogućavati u svojoj državi.
Pojedince svakog društva se može prihvatiti, ali narode ne s razmišljanjem stada što im kultura i tradicija nalaže.
- Ej, hoćemo pogledati film? Dobio je osmicu. Zlatna vrata, malo intelektualnog palamuđenja i neka maca otvori svoja zlatna vrata, hehe.
- Čiji je film?
- Iranski.
- Nema šanse da to gledam. Gledam filmove samo one koje mogu slušati bez titlova.
- Imaš samo ono američko prežvakano akcijsko govno s ocjenom 5.
- Neka strica Sama.
